Član 39e. stav (2) Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("SN FBiH", br. 27/97, 11/98, 22/99, 7/00, 32/01, 61/01, 15/02, 54/04, 36/06, 51/07 i 72/08)
PRILIKOM ODREĐIVANJA NAKNADE, UMJESTO PREDAJE U POSJED VOJNIH STANOVA ZA KOJE SU KUPCI IMALI ZAKLJUČEN PRAVNO OBAVEZUJUĆI UGOVOR O OTKUPU STANA SA SSNO-om, POLAZNI OSNOV JE TRŽIŠNA VRIJEDNOST STANA.

Iz obrazloženja:
Ustavni sud Bosne i Hercegovine je Rješenjem o neizvršenju broj U 15/11 od 16. januara 2013. g. (koje je objavljeno su "Službenom glasniku BiH", broj 11/13 od
12. februara 2013. g.), utvrdio da Parlament Federacije Bosne i Hercegovine nije izvršio Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 15/11 od 30. marta 2012. g., pa je utvrđeno da odredba
člana 39e. st. (3) i (4) Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, u dijelu koji se odnosi na utvrđivanje naknade, prestaje važiti narednog dana od dana objavljivanja te odluke u "Službenom glasniku BiH". Kod utvrđivanja visine pripadajuće naknade (imajući u vidu da u pravnom sistemu u Federaciji BiH ne postoji zakonska odredba kojom se određuje način dodjeljivanja adekvatne naknade za miješanje u pravo na imovinu), u nedostatku dovoljno precizne i predvidive zakonske odredbe, Ustavni sud u svojoj odluci upućuje na ustavnu obavezu direktne primjene Evropske konvencije i obavezujućih odluka Evropskog i Ustavnog suda, posebno na praksu Evropskog suda u predmetu Đokić. Iz sadržaja odluka Evropskog suda koje podržava i Ustavni sud, proizilazi da je kao polazni osnov za određivanje naknade u predmetima vojnih stanova upravo bila tržišna vrijednost stana, te da naknada koja bi se zasnivala na odredbama koje su prestale važiti ne bi bila adekvatna. Slijedom toga, Ustavni sud je istakao da su redovni sudovi u nedostatku odredaba kojima bi bila propisana visina naknade u skladu s odlukama Evropskog i Ustavnog suda trebali uzeti u obzir sudsku praksu Evropskog i Ustavnog suda u ovakvim slučajevima koja, prema mišljenju Ustavnog suda, daje dovoljno podataka da naknada može biti određena u postupku pred redovnim sudovima, te da su postupajući na suprotan način, bez obzira što nadležna vlast nije izvršila obavezujuće odluke Evropskog i Ustavnog suda i uspostavila odgovarajući zakonodavni okvir, propustili primjereno zaštititi prava apelanata na imovinu. Takvim tumačenjem redovnih sudova, ali i nepostupanjem zakonodavne i izvršne vlasti u skladu sa obavezujućim odlukama Evropskog i Ustavnog suda, na apelanta se stavlja prekomjeran teret jer snosi štetne posljedice.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 154611 20 Rev 2 od 08.10.2020. g.)

<------->

Član 39. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("SN FBiH", br. 27/97, 11/98, 22/99, 7/00, 32/01, 61/01, 15/02, 54/04, 36/06, 51/07 i
72/08)
KADA UGOVOR O PRODAJI STANA ZAKLJUČEN 1992. G. IZMEĐU NOSIOCA STANARSKOG PRAVA I SAVEZNOG SEKRETARIJATA ZA NARODNU ODBRANU (SSNO) NIJE DOSTAVLJEN NA OVJERU PORESKOM ORGANU, TAKAV UGOVOR NIJE PRAVNO OBAVEZUJUĆI.
Iz obrazloženja:
Članom 39. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo propisani uvjeti za pravno obavezujući ugovor o otkupu stana su kumulativno određeni, a jedan od uvjeta je i da je zaključeni pismeni ugovor o otkupu stana do 06.04.1992. g. dostavljen na ovjeru nadležnoj poreskoj službi. Tužitelj nije dokazao da je nakon zaključenja pisanog Ugovora o otkupu stana ugovor dostavio nadležnoj poreskoj službi, pa kako nije dokazao da je ispunjen taj zakonom propisani uvjet, drugostepeni sud izvodi pravni zaključak da predmetni ugovor nije pravno obavezujući ugovor na osnovu koga tužitelj može ostvariti prava na predmetnom stanu. Navedenu činjenicu, kao kumulativni uslov iz člana 39. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo za postojanje pravno obavezujućeg ugovora, što predstavlja stvarnu osnovu tužbe, tužitelj je bio dužan dokazati u skladu sa odredbom člana 7. stav (1) u vezi sa članom 123. ZPP. Tužitelj tokom postupka tu činjenicu nije uspio dokazati, pa je drugostepeni sud pravilno primjenjujući pravilo o teretu dokazivanja njegov tužbeni zahtjev odbio. Na predmetni stan kao tzv. "vojni stan" upravo se primjenjuju odredbe čl. 39. i 39a. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, prema odredbi člana 15. istog zakona kojom je propisano da prodaju stanova na kojima su pravo raspolaganja imali bivša JNA i SSNO u skladu sa ovim zakonom, vrši Federalno ministarstvo odbrane. Izneseni pravni stav izražen je i u odlukama Ustavnog suda BiH (AP-368/14).

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 17 0 P 051491 17 Rev od 11.02.2020. g.)

<------->

Član 52. st. (1) i (2) Zakona o stambenim odnosima ("SL SRBiH", br. 14/84, 12/87, 13/89 i 11/98, "SL RBiH", broj 2/93 i "SL FBiH", br. 11/98, 38/98 i 19/99)
KADA JE ZGRADA EKSPROPRISANA U SVRHU RUŠENJA, PRAVO NA DODJELU DRUGOG STANA ILI NAKNADU ZA EKSPROPRISNU NEKRETNINU IMA SAMO NOSILAC STANARSKOG PRAVA ILI VLASNIK STANA.

Iz obrazloženja:
Po Zakonu o stambenim odnosima, samo osobi koja je stekla svojstvo nosioca stanarskog prava, to pravo ne prestaje ako se zgrada ili dio zgrade sruši u kojoj je bio stan i, prema navedenoj odredbi, obavezu dodjele drugog stana ima zainteresovana osoba (u slučaju da je zgrada eksproprisana u svrhu rušenja), odnosno stambeni organ ako je odobrio rušenje u skladu sa propisima opštine. U radnjama rušenja predmetnog objekta i izgradnji novog poslovnog objekta od strane tuženih ne odražava se protivpravnost kao osnov za naknadu štete u smislu člana 154. ZOO u vezi sa članom 185. stav (2) istog zakona. Kako u konkretnom slučaju tužiteljica nije dokazala da su prostorije koje je koristila na dan 30. 4. 1991. g. imale svojstvo stana u smislu odredbe člana 3. Zakona o stambenim odnosima, niti je dokazala da je na tim prostorijama stekla svojstvo nosioca stanarskog prava, time nije ni dokazala da zbog rušenja tog poslovnog prostora ima pravo na dodjelu drugog stana saglasno odredbi člana 52. navedenog Zakona.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 235252 19 Rev 2 od 11.02.2020. g.)

<------->

Član 18a. stav (3) Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima ("SL FBiH", br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99 i 11/01)

Član 172. Zakona o obligacionim odnosima ("SL SFRJ", br. 29/78, 39/85 i 57/89, "SL RBiH", br. 2/92 i 13/93 i "SN FBiH", br. 29/03 i 42/11)
NADLEŽNI ORGAN NIJE ODGOVORAN ZA OŠTEĆENJA STANA UKOLIKO SE RADI O STANU U ZGRADI KOJA JE IZGORJELA U RATU KAO POSLJEDICA RATNIH DJELOVANJA (VIŠA SILA).

Iz obrazloženja:
U toku postupka nije utvrđeno ni da je predmetna zgrada i sporni stan stavljena pod upravu tužene općine, niti da je ona njima raspolagala iz kojih razloga nema osnova za odgovornost tužene osnovom navedene odredbe člana 18a. stav (3) Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima. Nadalje, isključena je odgovornost tužene za štetu u slučaju kada se radi o tzv. ratnoj šteti koja je izuzeta iz opšteg režima odgovornosti za štetu, zbog
čega se ne mogu primijeniti pravila o odštetnoj odgovornosti tužene ni po članu 154. st. (1) i (2) ZOO, u vezi sa članom 173. ZOO, te članu 172. ZOO u vezi sa članom
308. tada važećeg Zakona o državnoj upravi jer nije utvrđeno da su štetu počinila lica koja su organi tužene imali ili mogli imati pod svojom kontrolom.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 46 0 P 005210 19 Rev od 11.02.2020. g. )

 

<------->

 

Član 3. stav (1) i član 7. stav (1) Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
Član 39. Zakona o građevinskom zemljištu

UKOLIKO PROSTORNIM PLANOM ILI PLANOM PARCELACIJE NIJE UTVRĐENA POVRŠINA ZEMLJIŠTA KOJE JE POTREBNO ZA REDOVNU UPOTREBU ZGRADE, TU POVRŠINU UTVRĐUJE RJEŠENJEM ORGAN UPRAVE NADLEŽAN ZA IMOVINSKO-PRAVNE POSLOVE, UZ PRIBAVLJENO MIŠLJENJE ORGANA UPRAVE NADLEŽNOG ZA POSLOVE URBANIZMA. PRAVO NA ZEMLJIŠTU ZA REDOVNU UPOTREBU STAMBENOG OBJEKTA MOŽE SE OSTVARIVATI JEDINO PRED ORGANOM UPRAVE ZA IMOVINSKO-PRAVNE POSLOVE.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 32 0 P 098751 17 Rev od 19.3.2019. g.)

 

<------->

 

Član 9. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo Član 254. stav 2. Porodičnog zakona Federacije BiH

STAN OTKUPLJEN OD STRANE JEDNOG BRAČNOG PARTNERA (ZA VRIJEME TRAJANJA BRAČNE ZAJEDNICE) KAO ČLANA UŽEG PORODIČNOG DOMAĆINSTVA NOSITELJA STANARSKOG PRAVA UZ NJEGOVU SAGLASNOST I ŽELJU NOSITELJA STANARSKOG PRAVA DA TO PRAVO OSTVARI SAMO TAJ BRAČNI PARTNER, PREDSTAVLJA POSEBNU IMOVINU TOG BRAČNOG PARTNERA.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 42 1 P 000133 13 Rev od 12.03.2015. g.)

 

<------->

 

Član 8. Evropske konvencije o zaštiti osnovnih ljudskih prava i sloboda

PRAVO NA POŠTOVANJE DOMA OBUHVATA PRAVO NA POŠTOVANJE POSTOJEĆEG DOMA, A NE ŽELJENOG DOMA ILI ONOGA ŠTO OSOBA NAMJERAVA DA JOJ BUDE DOM.

 

(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 65 0 P 040454 14 Rev 2 od
11.12.2014. g.)

 

<------->

 

Član 19. stav 2. Zakona o stambenim odnosima
Član 7., 9. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo Član 252. i 263. Porodičnog zakona

NESMATRA SE VANBRAČNOM STEČEVINOM STAN OTKUPLJEN ZA VRIJEME TRAJANJA VANBRAČNE ZAJEDNICE OD STRANE NOSITELJA STANARSKOG PRAVA (VANBRAČNOG SUPRUGA KOJI JE SVOJSTVO SUNOSITELJA STANARSKOG PRAVA STEKAO U BRAČNOJ ZAJEDNICI, A PO RAZVODU BRAKA RJEŠENJEM SUDA ODREĐEN ZA ISKLJUČIVOG NOSITELJA STANARSKOG PRAVA).

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 65 0 P 202044 13 Rev od 17.03.2015. g.)

 

<------->

 

Član 10. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo

PRAVO TUŽITELJICE I NJENOG SUPRUGA NA STANU IZ OSNOVA DUGOROČNOG ZAKUPA STANA PREMA ODREDBAMA ZAKONA O STANOVANJU R. SRBIJE, KOJI STAN SU BRAČNI DRUGOVI OTKUPILI OD ZAKUPODAVCA POD POSEBNIM USLOVIMA POVOLJNIJIM OD TRŽIŠNIH, ODGOVARA PRAVU KOJE SE MOŽE IZJEDNAČITI SA STANARSKIM PRAVOM, A ŠTO JE SMETNJA ZA OTKUP STANA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI PREMA ODREDBAMA ZAKONA O PRODAJI STANOVA NA KOJIMA POSTOJI STANARSKO PRAVO.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 58 0 P 900694 13 Rev 2 od 21.11.2013. g.).

 

<------->

 

Član 19. Zakona o stambenim odnosima

ZAKLJUČENJEM BRAKA I ŽIVOTOM U BRAČNOJ ZAJEDNICI U STANU BRAČNI PARTNER U SKLADU SA ODREDBOM ČLANA 19. STAV 2. ZAKONA O STAMBENIM ODNOSIMA STEKAO JE SVOJSTVO SUNOSIOCA STANARSKOG PRAVA BEZ OBZIRA ŠTO JE DRUGI BRAČNI PARTNER ZAKLJUČIO UGOVOR O KORIŠTENJU TOG STANA PRIJE SKLAPANJA BRAKA. TRAJNIM PRESTANKOM KORIŠTENJA TOG STANA BRAČNI PARTNER JE U SKLADU SA ODREDBOM ČLANA 19. STAV 3. ZAKONA O STAMBENIM ODNOSIMA IZGUBIO SVOJSTVO SUNOSIOCA STANARSKOG PRAVA BEZ OBZIRA ŠTO BRAK NIJE RAZVEDEN.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 58 0 P 007754 14 Rev od 06.05.2014. g.).

 

<------->

 

Član 2. stav 2. i član 55. do 58. Zakona o stambenim odnosima

USPOSTAVLJANJE RAVNOTEŽE I PROPORCIONALNOSTI IZMEĐU LEGITIMNIH INTERESA VLASNIKA STANOVA I ZAŠTIĆENIH STANARA NE MOŽE SE IZVRŠITI KROZ INSTITUT NAKNADE ŠTETE I IZGUBLJENE KORISTI.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 65 0 P 179544 13 Rev od 11.02.2014. g.).

 

<------->

 

Član 11. stav 1. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
SUPRUŽNICI U SMISLU ČLANA 11. STAV 1. ZAKONA O PRODAJI STANOVA NA KOJIMA POSTOJI STANARSKO PRAVO SU LICA KOJA SE NALAZE U BRAKU U MOMENTU PODNOŠENJA ZAHTJEVA ZA OTKUP STANA, BEZ OBZIRA ŠTO JE STAN DODJELJEN NA KORIŠTENJE JEDNOM OD NJIH RANIJE I TO U MOMENTU KADA NISU BILI U BRAKU SA SADAŠNJIM SUPRUŽNIKOM, NEGO SA TREĆIM LICEM.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 17 0 P 016960 12 Rev od 17.09.2013. g.)

 

 

<------->

 

Član 22. Zakona o stambenim odnosima
Član 46. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
ODREDBE ČLANA 46. ZAKONA O PRODAJI STANOVA NA KOJIMA POSTOJI STANARSKO PRAVO NE SUSPENDUJU PRIMJENU ODREDBI ČLANA 22. ZAKONA O STAMBENIM ODNOSIMA.

(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 V 903812 12
Rev od 14.06.2012. g.)

 

<------->

 

Član 7. stav 1. i Član 8. a) Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
Član 65. stav 3. i 4. Zakona o upravnom postupku

BLAGOVREMENOM OBRACANJU TUŽITELJA, KAO NOSIOCA STANARSKOG PRAVA, NENADLEŽNOM OPCINSKOM STAMBENOM ORGANU SA ZAHTJEVOM ZA OTKUP STANA NE MOŽE SE DATI PRAVNI ZNACAJ UREDNOG I BLAGOVREMENOG ISTICANJA ZAHTJEVA ZA KUPOVINU STANA.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 17 0 P 006924 11
Rev od 22.03.2012. g.)

 

<------->

 

Član 27. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
NE RADI SE O ETAŽNOJ SVOJINI U SITUACIJI KADA SE SPORNI STAN NALAZI U ZGRADI KOJA SE SASTOJI SAMO OD TOG STANA, ODNOSNO KADA POSTOJI POTPUNA PODUDARNOST IZMEDU SPORNOG STANA I ZGRADE.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 32 0 P 053389 11
Rev od 10.07.2012. g.)

 

<------->

 

Član 2. i Član 11. Zakona o stambenim odnosima
NIŠTAV JE UGOVOR O KORIŠTENJU STANA ZAKLJUCEN NA OSNOVU PONIŠTENOG AKTA O DODJELI STANA.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 53 0 P 008515 09
Rev od 17.02.2011. g.)

 

<------->

 

Član 11., Član 20. i Član 22. Zakona o stambenim odnosima
SUPRUZI, KAO IZVEDENOM SUNOSIOCU STANARSKOG PRAVA, NE PRESTAJE STANARSKO PRAVO SMRCU NJENOG SUPRUGA, KAO IZVORNOG NOSIOCA STANARSKOG PRAVA, NITI JE ONA DUŽNA NAKON SMRTI SVOGA SUPRUGA IZVRŠITI PRENOS STANARSKOG PRAVA NA NACIN PROPISAN ODREDBOM ČLANA 22. STAV 1. ZAKONA O STAMBENIM ODNOSIMA.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 900060 09
Rev od 27.01.2011. g.)

 

<------->

 

Član 44. i Član 47. Zakona o stambenim odnosima
NOSIOCU STANARSKOG PRAVA NE MOŽE SE OTKAZATI UGOVOR O KORIŠTENJU STANA AKO SU SE OKOLNOSTI KOJE SU OSNOVA ZA OTKAZ POJAVILE U PERIODU DOK JE NOSILAC STANARSKOG PRAVA BIO ODSUTAN IZ STANA U SVOJSTVU IZBJEGLE ILI RASELJENE OSOBE.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 41 0 P 000343 10
Rev od 16.08.2011. g.)

 

<------->

 

Član 3. i član 4. Zakona o stambenim odnosima

POD POJMOM STANA PODRAZUMIJEVAJU SE NE SAMO STANOVI IZGRAĐENI U NOVOGRADNJAMA U DRUŠTVENOJ (DRŽAVNOJ) SVOJINI, VEĆ I PROSTORIJE U OBJEKTIMA KOJE NISU GRAĐENE S NAMJEROM DA SLUŽE ZA STAMBENE POTREBE, ALI SU NAKNADNO PRETVORENE U STANOVE I KORISTE SE U SVRHU STANOVANJA.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-000075 od 09.06.2009. g.)

 

<------->

 

Član 1. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo

ZAKON O PRODAJI STANOVA NA KOJIMA POSTOJI STANARSKO PRAVO, U ODNOSU NA PITANJE STICANJA PRAVA VLASNIŠTVA NA TIM STANOVIMA, PREDSTAVLJA SPECIJALNI PROPIS U ODNOSU NA ZAKON O VLASNIČKO-PRAVNIM ODNOSIMA, KAO GENERALNI PROPIS KOJI REGULIŠE STICANJE PRAVA VLASNIŠTVA, PA SE NA NAVEDENO PITANJE TAJ ZAKON PRIMJENJUJE PO PRINCIPU „LEX SPECIALIS DEROGAT LEGI GENERALI“.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 040563 09 Rev od 16.03.2010. g.)

 

<------->

 

Član 7. Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova

ZAHTJEV ZA UTVRĐENJE RANG LISTE ZA DODJELU STANA NE MOŽE BITI PREDMET STAMBENOG SPORA.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-09-000074 od 18.03.2010. g.)

 

<------->

 

Član 11. Zakona o stambenim odnosima
Član II 3. f) Ustava BiH
Član 8. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda
UKOLIKO TUŽITELJ SVOJE SVAKODNEVNE ŽIVOTNE AKTIVNOSTI NIJE PROVODIO U SPORNOM STANU, JER U NJEGA NIKADA NIJE NI USELIO, TAJ STAN NE PREDSTAVLJA NJEGOV DOM U SMISLU ČLANA II 3. F) USTAVA BIH I ČLANA 8. EVROPSKE KONVENCIJE O ZAŠTITI LJUDSKIH PRAVA I OSNOVNIH SLOBODA.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: broj: 070-0-Rev-09-
000123 od 29.04.2010. g.)

 

<------->

 

Član 52. Zakona o stambenim odnosima
CINJENICA DA SU U TOKU RATA DODATNO DEVASTIRANE ILI SRUŠENE STAMBENE ZGRADE U KOJIMA SE NALAZE SPORNI STANOVI, KOJI SU 45 PRETHODNO PRIJE RATA ODLUKOM NADLEŽNOG OPCINSKOG ORGANA UPRAVE PROGLAŠENI NEUSLOVNIM, NE OTKLANJA OBAVEZU TUŽENE OPCINE DA KORISNICIMA TIH STANOVA OBEZBIJEDI STANOVE KOJI ZADOVOLJAVAJU NJIHOVE MINIMALNE POTREBE STANOVANJA.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: broj: 070-0-Rev-09-
000194 od 27.07.2010. g.)

 

<------->

 

Član 8 a) Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
ROK ZA OTKUP STANA KOJI JE PROGLAŠEN NAPUŠTENIM NE RACUNA SE OD DANA PRAVOSNAŽNOSTI RJEŠENJA O VRACANJU U POSJED STANA, VEC OD DANA VRACANJA STANA, ODNOSNO DANA ULASKA NOSIOCA STANARSKOG PRAVA U POSJED STANA.

 

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-09-
000593 od 24.06.2010.g.)

 

<------->

 

Sticanje stanarskog prava
Član 2. stav 4. Zakona o stambenim odnosima
KADA JE IZVRŠENO FAKTIČKO RAZVRGNUĆE SUVLASNIČKE ZAJEDNICE NA ZGRADI TAKO DA U PERIODU DUŽEM OD 50 GODINA JEDAN STAN PREDSTAVLJA DRUŠTVENO, A DRUGI STAN PRIVATNO VLASNIŠTVO, TADA OKOLNOST ŠTO NIJE DOŠLO DO FORMALNO-PRAVNE DIOBE ZGRADE I UPISA SPORNOG STANA U JAVNIM KNJIGAMA KAO ISKLJUČIVOG DRŽAVNOG VLASNIŠTVA NE MOŽE IMATI ZA POSLJEDICU ZAKLJUČAK DA SE RADI O STANU U VLASNIŠTVU (SUVLASNIŠTVU) GRAĐANA.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000275 od 16.06.2009. g.)

 

<------->

 

Zajedničke prostorije
Član 3. u vezi sa članom 30. stav 1. Zakona o stambenim odnosima
STANOM U SMISLU ČLANA 3. ZAKONA O STAMBENIM ODNOSIMA SMATRAJU SE SVE PROSTORIJE KOJE SLUŽE POTREBAMA STANOVANJA, PA TAKO I ZAJEDNIČKE PROSTORIJE.KOJE SE KORISTE KAO STAN. ZA ODGOVOR NA PITANJE DA LI ZAJEDNIČKE PROSTORIJE, KOJE SE KORISTE KAO STAN, PREDSTAVLJAJU STAN ODLUČNE SU STVARNE STAMBENE PRILIKE MJESTA STANOVANJA, A NE OKOLNOST DA LI JE NADLEŽNI ORGAN U UPRAVNOM POSTUPKU DONIO RJEŠENJE O PRETVARANJU ZAJEDNIČKIH PROSTORIJA U STAN.

(Odluka Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000550 od 14.05.2009. g.)

 

<------->

 

 

Pravo raspolaganja
Član 3. stav 5. Zakona o izmjenama Zakona o napuštenim stanovima
BIVŠI ZAKON O NAPUŠTENIM STANOVIMA JE UTVRĐIVAO I KATEGORIJU TZV. SLOBODNIH STANOVA KOJI SE NE MOGU PROGLAŠAVATI NAPUŠTENIM I ZA KOJE NISU POSTOJALE SMETNJE DA NJIMA RASPOLAŽU NJIHOVI VLASNICI. ZAKON O PRESTANKU PRIMJENE ZAKONA O NAPUŠTENIM STANOVIMA NE SADRŽI ODREDBE KOJIMA SE PONIŠTAVAJU RASPOLAGANJA VLASNIKA STANOVA STANOVIMA KOJI SE NISU MOGLI SMATRATI NAPUŠTENIM, UKOLIKO ZAHTJEV ZA POVRAT TAKVOG STANA EVENTUALNO NE PODNESE LICE KOJE JE NA TOM STANU IMALO KONSTITUISANO STANARSKO PRAVO NA DAN 30. APRIL 1991. G..

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-001388 od 14.07.2009. g.)

 

<------->

 

Konfiskovani stanovi
Član 47. stav 2. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo.
NOSIOCIMA STANARSKOG PRAVA NA KONFISKOVANOM STANU PRAVO NA KUPOVINU TOG STANA NIJE USLOVLJENO ISTOVREMENOM DODJELOM DRUGOG ODGOVARAJUĆEG STANA BIVŠEM VLASNIKU STANA.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 58 0 P 021441 08 Rev od 09.07.2009. g.)

 

<------->

 

Vojni stanovi
Član 39. e) Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
TUŽITELJ IMA PRAVNI INTERES ZA UTVRĐIVANJE DA JE PRAVNO OBAVEZUJUĆI UGOVOR O OTKUPU STANA KOJEG JE ZAKLJUČIO SA SAVEZNIM SEKRETARIJATOM ZA NARODNU ODBRANU JER OD TAKVOG UTVRĐENJA ZAVISI OSNOVANOST NJEGOVOG OBLIGACIONOG ZAHTJEVA IZ ČLANA 39. E) ZAKONA O PRODAJI STANOVA NA KOJIMA POSTOJI STANARSKO PRAVO.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Rev-08-000520 od 14.05.2009. g.)

 

<------->

 

Član 52. stav 2. Zakona o stambenim odnosima
Član 203. stav 1. Zakona o prostornom uređenju
RANIJEM NOSIOCU STANARSKOG PRAVA NA STANU U ZGRADI SRUŠENOJ RJEŠENJEM ORGANA UPRAVE ZBOG DOTRAJALOSTI, OPĆINA I KORISNIK ZEMLJIŠTA DUŽNI SU, UKOLIKO MU NE MOGU OBEZBJEDITI SMJEŠTAJ KOJI ZADOVOLJAVA NJEGOVE MINIMALNE POTREBE STANOVANJA, ISPLATITI NOVČANU VRIJEDNOST OVE ČINIDBE.

(Presuda Vrhovnog suda FBiH broj: 070-0-Rev-07-000609 od 15.05.2008. g.)

 

<------->

 

Član 2. stav 3. i član 3. stav 2. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
Član 43. stav 1. Zakona o stambenim odnosima
NADOVJERA UGOVORA O KORIŠTENJU STANA KOGA JE SA DAVAOCEM STANA AKLJUČIO PRIVREMENI KORISNIK STANA NE PROIZVODI PRAVNO DEJSTVO.

(Presuda Vrhovnog suda FBiH broj: 070–0–Rev–06–000047 od 14.06.2007. g.)

 

<------->

 

Član 18. a. stav 1., 2. i 3. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
Član 19. stav 1. alineja treća Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
BIVŠI NOSILAC STANARSKOG PRAVA, KOME JE STAN VRAĆEN U POSJED, DUŽAN JE PRIVREMENOM KORISNIKU NAKNADITI NOVČANA SREDSTVA ULOŽENA NA IME NEOPHODNIH TROŠKOVA ZA OSPOSOBLJAVANJE STANA.

(Presuda Vrhovnog suda FBiH broj: 070–0–Rev–06–001579 od 30.08.2007. g.)

 

<------->

 

Član 122. Zakona o stambenim odnosima – prečišćeni tekst (“Sl. list SFRJ” broj 11/66)
Član 2. stav 3. Zakona o stambenim odnosima (“Sl. list SRBiH”, broj 13/74)
Član 2. stav 2. važećeg Zakona o stambenim odnosima
VLASNIK STANA U PORODIČNOJ STAMBENOJ ZGRADI NEMA PRAVO TRAŽITI ISELJENJE LICA KOJE JE DO 31.05.1974. G. STEKLO STANARSKO PRAVO NA TAJ STAN.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: Rev–1079/05 od 09.05.2006.)

 

<------->

 

Član 30. stav 2. Zakona o stambenim odnosima
Član 7. stav 2. i 46. stav 2. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
OSOBA KOJA JE NESMETANO KORISTILA STAN DUŽE OD 8 GODINA PRIJE 06.12.1999. G. IMA ISTA PRAVA KAO NOSITELJ STANARSKOG PRAVA, TE I PRAVO NA OTKUP STANA.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: Rev–826/05 od 28.03.2006.)

 

<------->

 

Član 39. a) Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
OSOBA KOJA JE ZAKLJUČILA PRAVNO OBVEZUJUĆI UGOVOR O OTKUPU STANA SA SSNO NE MOŽE SE UKNJIŽITI KAO VLASNIK STANA AKO NEMA STATUS NOSITELJA STANARSKOG PRAVA NA STANU I AKO NIJE LEGALNI KORISNIK STANA.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: Rev–1118/05 od 18.04.2006.)

 

<------->

 

Član 11. i 26. Zakona o stambenim odnosima
Član 73. Zakona o obligacionim odnosima
USMENI UGOVOR O KORIŠTENJU STANA ZAKLJUČEN NA OSNOVU VALJANOG ZAKONSKOG AKTA (RJEŠENJA O DODJELI STANA NA KORIŠTENJE), KOJI JE U CIJELOSTI IZVRŠAVAN (TUŽENI STAN PREDAO NA KORIŠTENJE TUŽITELJU, A TUŽITELJ PLAĆAO STANARINU) SMATRA SE PUNOVAŽNIM IAKO NIJE ZAKLJUČEN U PISMENOJ FORMI. ODLUKA TUŽENOG KOJOM PONIŠTAVA RJEŠENJE O DODJELI STANA TUŽITELJU NE MOŽE PROIZVESTI PRAVNO DEJSTVO I PREDSTAVLJA NEPOSTOJEĆI PRAVNI AKT.

(Presuda Vrhovnog suda FBiH, br. Rev-531/04 od 05.05.2005.god.)

 

<------->

 

Član 6. Zakona o stambenim odnosima
Član 15. stav 1., 39., 39.a., i 39. e. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
Član 3. stav 2., 3.a. i 18. b. stav 1. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
ČLAN UŽEG PORODIČNOG DOMAĆINSTVA UMRLOG NOSIOCA PRAVA IZ KUPOPRODAJNOG UGOVORA IZ ČLANA 39. STAV 1. ZAKONA O PRODAJI STANOVA NA KOJIMA POSTOJI STANARSKO PRAVO MOŽE TRAŽITI OTKUP STANA SAMO AKO TAJ STAN LEGALNO KORISTI.

(Rješenje Vrhovnog suda FBiH, br. Rev-331/04 od 02.06.2005.god.)

 

<------->

 

 

Član 6. stav 2., 22. stav 1., 26. stav 1. i 3., 28. i 30. stav 2. i 7. Zakona o stambenim odnosima
Član 52. i 103. Zakona o obligacionim odnosima
DA BI ČLAN PORODIČNOG DOMAĆINSTVA KOJI JE OSTAO U STANU NAKON SMRTI NOSIOCA STANARSKOG PRAVA I SAM POSTAO NOSILAC STANARSKOG PRAVA MORA O TOME OBAVIJESTITI DAVAOCA STANA NA KORIŠTENJE (ČLAN 22. STAV 1. ZSO) ODNOSNO OD STAMBENOG ORGANA IZDEJSTVOVATI RJEŠENJE KOJE ĆE ZAMIJENITI UGOVOR O KORIŠTENJU STANA (ČLAN 28. ZSO).
UGOVOR O KORIŠTENJU STANA ZAKLJUČEN BEZ RJEŠENJA O DODJELI STANA JE BEZ PRAVNOG OSNOVA I NIŠTAV (ČLAN 52. I 103. ZOO).
ROK ZA TRAŽENJE ISPRAŽNJENJA STANA (ČLAN 30. STAV 7. ZSO) NE MOŽE POČETI TEĆI DOK GOD POSTOJI UGOVOR SA RANIJIM NOSIOCEM STANARSKOG PRAVA.

(Presuda Vrhovnog suda FBiH, br. Rev-60/04 od 05.05.2005.god.)

 

<------->

 

Član 20. stav 1. Zakona o stambenim odnosima
Član 33. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
NAKON OTKUPA STANA I STICANJA VLASNIŠTVA NA NJEMU OD STRANE JEDNOG BRAČNOG DRUGA, PRESTALA JE MOGUĆNOST ODREĐIVANJA NOSIOCA STANARSKOG PRAVA NA STANU PO ČLANU 20. ZAKONA O STAMBENIM ODNOSIMA.

(Rješenje Vrhovnog suda FBiH, br. Rev-308/04 od 26.05.2005.god.)

 

<------->

 

Član 73. stav 2. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju
IZOSTANAK ODREDNICA U OPŠTIM AKTIMA TUŽENE KAO POSLODAVCA, KOJIMA SE REGULIRA PRAVO TUŽITELJA KAO UPOSLENIKA NA NAKNADU PLAĆE ZA VRIJEME ČEKANJA NA RASPORED NA DRUGE POSLOVE KOJI ODGOVARAJU NJEGOVOJ PREOSTALOJ RADNOJ SPOSOBNOSTI, NEMA ZA POSLJEDICU GUBITAK PROCESNE LEGITIMACIJE ZA VOĐENJE PARNICE NA STRANI TUŽENE.

(Presuda Vrhovnog suda FBiH, br. Rev-247/02 od 15.01.2004.god.)

 

<------->

 

Član 20. Zakona o stambenim odnosima
Član 46. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
Član 8. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda
Član 1. Protokola 1.
RJEŠENJEM O ODREĐIVANJU PREDLAGATELJICE ZA NOSIOCA STANARSKOG PRAVA PO ČLANU 20. ZAKONA O STAMBENIM ODNOSIMA PROTIVNIKU NIJE USKRAČENO PRAVO NA DOM I MIRNO UŽIVANJE VLASNIŠTVA, JER JE ON ISTIM RJEŠENJEM PRESTAO BITI NOSILAC STANARSKOG PRAVA POD UVJETIMA PREDVIĐENIM ZAKONOM.

(Rješenje Vrhovnog suda FBiH, broj: Rev–19/03 od 4.3.2004. god.)

 

<------->

 

Članak 6., 21. i 22. Zakona o stambenim odnosima
PRAVO NASTAVITI KORISTITI STAN POSLIJE SMRTI NOSITELJA STANARSKOG PRAVA, IMA SAMO ONAJ ČLAN OBITELJSKOG KUĆANSTVA KOJI JE SA NOSITELJEM STANARSKOG PRAVA TRAJNO ŽIVIO I POSLIJE NJEGOVE SMRTI NASTAVIO KORISTITI STAN.

(Rješenje Vrhovnog suda FBiH, br. Rev-39/03 od 8.4.2004.god.)

 

<------->

 

Član 30. Zakona o stambenim odnosima
KORISNIK STANA KOJI JE NEZAKONITO USELIO U STAN U DRUŠTVENOM/DRŽAVNOM VLASNIŠTVU, NE STIČE U POGLEDU KORIŠTENJA STANA, PRAVA KAKVA PRIPADAJU NOSITELJU STANARSKOG PRAVA, NI NAKON ISTEKA OSAM GODINA KORIŠTENJA KADA U TOME ROKU PO PRAVOMOĆNOM UPRAVNOM AKTU, PRISILNO ISELJENJE NIJE PROVEDENO.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: Rev-173/02 od 2.9.2003.g.)

 

<------->

 

Članak 20. st.2. Zakona o stambenim odnosima
SUPRUŽNIKU KOJI NIJE ODREĐEN ZA NOSITELJA STANARSKOG PRAVA NA ZAJEDNIČKOM STANU, NE OSIGURAVA SE NUŽNI SMJEŠTAJ AKO NIJE KORISNIK STANA.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH broj: Rev–257/03 od 26.8.2003. god.)

 

<------->

NEPODNOŠENJE ZAHTJEVA ZA POVRAT STANA

- čl. 16. Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj: 38/98, 12/99, 31/99, 65/01, 13/02, 39/03 i 96/03)

 

 

Tužiteljica nije dokazala da je u čitavom pravno relevantnom periodu 19.12.1998. do 19.04.2000. g. usljed bolesti bila nesposobna da podnese zahtjev za povrat stana pa je neosnovan njen zahtjev da se utvrdi da je nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu.

 

 

Iz obrazloženja:

 

Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je nosilac stanarskog prava na dvosobnom stanu koji se nalazi u D., zgrada broj 3, stan broj 1, te da se utvrdi da je ništavo rješenje drugotuženog o dodjeli navedenog stana prvotuženoj broj: 142/03 od 25.09.2003. g., kao i zahtjev da se prvotužena obaveže da označeni stan preda u posjed tužiteljici.

Prema činjeničnom utvrđenju prvostepenog suda označeni stan je dodijeljen na korištenje tužiteljici u 1985. godini, koja je zaključila i ugovor o korištenju ovog stana, te je u stanu stanovala do 1991. g., kada je isti zbog ratnih dešavanja napustila. Tužiteljica do 19.04.2000. g. nije podnosila zahtjev za povrat ovog stana, koji je rješenjem broj: 142/03 od 25.09.2003. g. dodjeljen na korištenje prvotuženoj. Ocjenom nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke dr S. B. i dr D. E., te vlastitom ocjenom prirode bolesti tužiteljice prvostepeni sud izvodi zaključak da tužiteljica „u vrijeme kada je trebala podnijeti zahtjev za povrat stanarskog prava nije bila sposobna isti podnijeti“.

Kod navedenog, prvostepeni sud zaključuje da tužiteljici nije prestalo stanarsko pavo na predmetnom stanu i udovoljava zahtjevu za utvrđenje da je tužiteljica nosilac stanarskog prava na istom. Isto tako, sa pozivom na odredbu čl. 2. st. 2. i 3. Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine prvostepeni sud utvrđuje da je ništavo rješenje drugotuženog o dodjeli stana prvotuženoj. Slijedom navedenih zaključaka, sa pozivom na odredbe Evropske konvencije o ljudskim pravima, prvostepeni sud zaključuje da je osnovan zahtjev tužiteljice da joj se preda u posjed predmetni stan, pa pobijanom presudom prvostepeni sud u cjelosti udovoljava zahtjevu tužiteljice na način iz izreke prvostepene presude.

Žalbenim navodima prvotužena spori pravilnost i zakonitost presude prvostepenog suda tako što, između ostalog, ističe da izvedenim dokazima nije utvrđeno da je tužiteljica zbog psihičkog obolenja na dan 19.04.2000. g. bila nesposobna da podnese zahtjev za povrat stana, a koji žalbeni navodi stoje.

Naime, u prvostepenom postupku tužiteljica je tvrdnju tužbe da nije bila sposobna usljed bolesti, u skladu sa zakonom, da podnese zahtjev za povrat stana, dokazivala nalazom i mišljenjem vještaka dr S. B., te iskazom svjedoka Đ. S., pa ovaj sud smatra da ovim dokazima tužiteljica nije dokazala da u skladu sa zakonom nije mogla podnijeti zahtjev za povrat stana.

Prema odredbi čl. 16. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenoj imovini („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj: 38/98) zahtjev za vraćanje u posjed može se podnijeti u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona (19.12.1998. g.) Navedeni rok je produžen Odlukom Visokog predstavnika za BiH od 15.06.1999. g. na 12 mjeseci, a zatim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 66/01) na 16 mjeseci, čime je krajnji rok za podnošenje zahtjeva bio 19.04.2000. g.. Isti je prekluzivan i njegovim propuštanjem po sili zakona se gubi stanarsko pravo na stanu. Time se zahtjev za povrat stana mogao podnijeti u čitavom periodu od 19.12.1998. g. pa do 19.04.2000. g..

U datom nalazu vještak dr S. B. (identičan je nalaz i vještaka dr D. E. koji je rađen po prijedlogu prvotužene) zaključuje da tužiteljica, usljed obolenja od kojeg boluje unazad više godina, nije bila sposobna na dan 10.04.2000. g. (na koji dan tužiteljica pogrešno smatra da ističe zakonski rok za podnošenja zahtjeva za povrat stana) i 7 dana unazad da podnese zahtjev za povrat stana, pa proizilazi da se vještak nije izjasnio o navedenoj sposobnosti tužiteljice za čitav period 19.12.1998. pa do 19.04.2000. g., već se izjašnjavao za kratki vremenski period 3. – 10.04.2000. g..

Time se na temelju navedenog nalaza, suprotno stavu prvostepenog suda, ne može izvući zaključak o nesposobnosti tužiteljice da u čitavom pravno relevantnom periodu podnese zahtjev za povrat stana. Isto tako, navedeni zaključak sigurno ne može biti utemeljen na iskazu saslušanog svjedoka Đ. S. (brat tužiteljice) s obzirom da se navedena nesposobnost i ne može utvrđivati na temelju iskaza svjedoka, već je o istoj mjerodavan da se izjasni samo vještak. Na ocjenu navedenog, samo posredno (ne kao odgovarajući dokaz) mogu uticati podaci iz dopisa broj 549/07 od 05.12.2007. g. po kojima tužiteljica u 2000. godini nije bila na bolovanju već je radila kod drugotuženog. Isto tako, ocjenu prirode obolenja tužiteljice, te ocjenu toga da li je ta bolest dovela do toga da ista nije bila u mogućnosti da u zakonom propisanom roku podnese zahtjev za povrat stana, ne može dati sam sud (u razlozima pobijane presude prvostepeni sud daje navedenu ocjenu pozivajući se na izvode iz članaka u časopisu „vještak broj 3“ i „vještak broj 4“ iz 2001. g.) jer sud ne raspolaže dovoljnim stručnim znanjem da bi se izjašnjavao o navedenom.

Prema izloženom, suprotno stavu prvostepenog suda, ovaj sud cijeni da izvedenim dokazima tužiteljica nije dokazala navode tužbe, a time nije dokazala ni da je njen tužbeni zahtjev u dijelu utvrđenja da je nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu osnovan, jer dokazi izvedeni tokom prvostepenog postupka nisu dovoljni za zaključak da je tužiteljica u čitavom pravno relevantnom periodu bila nesposobna da podnese zahtjev za povrat stana.

Nadalje, prvostepeni sud pogrešno cijeni valjanost rješenja drugotuženog broj: 142/03 od 25.09.2003. g. o dodjeli spornog stana prvotuženoj sa aspekta odredbe čl. 2. st. 2. i 3. Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine s obzirom da ovo rješenje ne potiče iz spornog perioda. Isto tako, kod toga da je tužiteljica u smislu odredaba navedenog zakona izbjeglica, te da je zbog nepodnošenja zahtjeva za povrat stana u zakonskom roku iz odredbe čl. 16. st. 2. istog zakona izgubila stanarsko pravo na spornom stanu, to time ista nije ni aktivno legitimisana da zahtjeva utvrđenje ništavosti navedenog rješenja o dodjeli stana prvotuženoj, a slijedom toga ne može ni zahtjevati ni da joj prvotužena ovaj stan preda u posjed.

Iz navedenih razloga žalbu prvotužene je valjalo uvažiti i pobijanu presudu preinačiti tako da se tužbeni zahtjev tužiteljice u cjelosti odbije.

 

 

 

(Presuda Okružnog suda Banjaluka broj: 011-0-Gž-08-001799 od 26.11.2008. g.)

 

<------->

 

Nastavak na: stambeno pravo

Nazad na: sudska praksa BiH